Uređenje interijera danas je dostupnije nego ikada. Inspiraciju pronalazimo na društvenim mrežama, u časopisima i brojnim platformama posvećenima dizajnu, dok namještaj, rasvjeta i materijali dolaze u gotovo neograničenom broju mogućnosti i kombinacija. No upravo to obilje izbora ponekad može otežati odgovor na jednostavno pitanje – kako urediti vlastiti prostor?
O tome kako osmisliti interijer koji nije samo vizualno privlačan, već prije svega odgovara načinu na koji živimo, razgovarali smo s Anom Banchi, donedavnom kolumnisticom Večernjeg lista i suradnicom Living magazina, koja je svoje znanje iz područja dizajna interijera dodatno usavršila na Callegari Design Academy.
Ana je trenutno u procesu razvoja vlastitog poslovnog projekta pod sloganom „Form Follows Feeling“, kroz koji želi svoju viziju estetike, osjećaja i životnosti interijera prenijeti kroz idejna rješenja i savjete.
U nastavku donosi niz praktičnih savjeta – od planiranja prostora i odabira namještaja do rasvjete, boja, tekstura i detalja koji interijeru daju osobnost.
Ana, kako uopće krenuti s uređenjem vlastitog interijera? Trebamo li prvo razmišljati o stilu, bojama i namještaju?
Stvoriti i osmisliti vlastiti životni prostor iznimno je zadovoljstvo, a uređenje interijera u današnje se vrijeme čini jednostavnijim nego što je to bilo još prije nekoliko desetljeća. Inspiracija je dostupna gotovo neograničeno, društvene mreže i online časopisi svakodnevno nude nove ideje, a namještaj, rasvjeta, materijali i sl. dostupni su u nebrojenim mogućnostima i kombinacijama. No ponekad se i to mnoštvo varijanti izbora potvrdi kao „problem“ – što je više lijepih interijera dostupno, to je ponekad teže definirati kako bi trebao izgledati vlastiti.
Dobar interijer, međutim, ne počinje odabirom boje zidova, sofe ili ideje o kuhinji, on počinje s razumijevanjem prostora i, još važnije, s razumijevanjem načina na koji u njemu želimo živjeti.
Savršeno usklađene boje, dizajnerski komadi namještaja izvrsni su detalji dobrog interijera, no ako nedostaje mjesto na koje ćemo odložiti stvari prilikom ulaska u prostor, ako nam je lagano kretanje kroz taj isti prostor onemogućeno, kuhinjska radna ploha premala za način i frekvenciju upotrebe i sl., taj interijer neće biti dobar – on će možda vizualno biti primamljiv, ali se u njemu neće dobro živjeti.
I stoga je možda najvažnija smjernica ne uređivati prostor isključivo za vizualni dojam, već za život.
Prije nego krenemo uređivati prostor, koliko je važno promatrati kako zapravo živimo?
Preskakanje faze planiranja jedna je od najčešćih pogrešaka pri osmišljavanju novog doma. Uzbuđenje oko novog prostora nerijetko nas ponese u smjeru trgovina, Pinteresta, čak i odabiru stilskog smjera – hoće li to biti skandinavski, minimalistički ili midcentury stil, iako je imati okvirnu viziju o istom svakako važna stavka. No, ono što je važnije je promišljati o tome koliko se vremena provodi unutar doma, koristi li se kuhinja svakodnevno, služi li dom i kao ured za rad od kuće, žive li u tom prostoru djeca i/ili kućni ljubimci, posjeduje li se kolekcija knjiga, umjetnina ili stvari koje trebaju biti organizirane itd.
Interijer je uspješan kada podržava svakodnevicu i kad ne zahtijeva od onih koji u njemu borave kontinuirano prilagođavanje.
Pritom nije nužno prihvatiti izvornu namjenu svake prostorije kao nepromjenjivu činjenicu – prilagodba/promjena tlocrta ili prenamjena prostorija dio je osnovne prilagodbe prostora svakodnevnom životu. Drugim riječima, ukoliko se u domu gotovo nikada ne organiziraju formalne večere, vjerojatno nema potrebe za klasičnom blagovaonicom. Ako se posao obavlja od kuće, upravo taj dio stana može postati kombinacija radnog prostora i manje zone za blagovanje. Ukoliko je spavaća soba velike kvadrature, a potrebno je puno prostora za odlaganje, dio sobe dobit će veći smisao ukoliko se pretvori u garderobu nego ga ostaviti praznim radi određene predodžbe kako bi spavaća soba trebala izgledati. Prostor treba raditi za nas, a ne obratno.
Koliko je tlocrt važan za konačni rezultat?
Prije estetike postoji geometrija prostora. Položaj vrata i prozora, komunikacijski pravci, prirodno svjetlo, visina stropa te međusobni odnosi prostorija određuju puno više nego se to na prvi pogled čini. Dobro osmišljen tlocrt može učiniti stan prosječne veličine iznimno ugodnim, dok loš raspored može vrlo velik prostor učiniti nepraktičnim.
Nacrtan prostor sa stvarnim dimenzijama namještaja i elemenata pametno je planiranje – sofa u salonu namještaja može izgledati „normalnih“ dimenzija, no prostor u koji biste je postavili može zagušiti i biti daleko od poželjnog „statement“ elementa prostorije.
Vrlo se često, pri kreiranju doma, zanemaruje važnost praznog prostora – prazan prostor nije izgubljen prostor. Potrebni su nam prolazi, mjesta na kojima se vrata mogu nesmetano otvoriti, prostor oko stola za izvući stolac, dovoljno mjesta između kreveta i ormara te slobodne vizure gdje prostor „diše“. Stanovi manje kvadrature priličan su izazov, no dobro sastavljen koncept daje sjajne rezultate.
Jedna od čestih situacija je postavljanje namještaja uz zid. Iako je u manjim prostorima to neizbježno, kad dimenzije prostorije to dopuštaju, odmicanje sofe ili fotelje od zida stvara dodatni osjećaj dubine, a i pridonosi boljem definiranju pojedinih zona prostora. To je posebno svrhovito u otvorenim, „open space“ prostorima u kojima kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak dijele istu površinu. Umjesto zidovima, prostor tada dijelimo pojedinim komadima namještaja – sofa označava početak dnevne zone, tepih je vizualno i smisleno povezuje, a rasvjeta daje dodatnu definiciju.
Manji prostori često predstavljaju poseban izazov. Kako iz njih izvući maksimum?
Kada smo ograničeni manjim brojem kvadrata, gotovo svaki centimetar dobiva funkcionalnu vrijednost, no činjenica da svaki dio takvog prostora valja što bolje iskoristiti ne znači nužno da se on formira po pravilu „sve mora biti malo“. Drugim riječima, malen prostor ne mora nužno sadržavati malen namještaj – previše sitnih komada može prostor učiniti nemirnim i još manjim.
Proporcija je ono što uvijek dobro funkcionira i što nam pomaže da procijenimo prostor, čak i neovisno o njegovoj veličini – premalen tepih ispod veće sjedeće garniture, sićušna slika na većoj zidnoj površini ili masivna sofa u uskoj prostoriji neki su od elemenata koji u prostoru stvaraju vizualnu neravnotežu te često i dojam da je prostor manji nego što doista jest.
Važno je razmišljati o višenamjenskim elementima i vertikali prostora. Primjerice, krevet s prostorom za odlaganje, stol s mogućnošću proširivanja, zidne police umjesto dodatne komode, ugradbeni ormar do stropa mogu osloboditi iznenađujuće mnogo površine.
Kod malih stanova vrlo se često promatra samo tlocrt, a zaboravlja njegova treća dimenzija – visina. Ukoliko je prostor visok, treba ga iskoristiti – police koje se protežu prema vrhu još će dodatno naglasiti visinu, a ujedno osigurati prostor za predmete koji nisu u svakodnevnoj upotrebi.
Ono što je još važnije jest smanjiti vizualni nered. To ne sugerira da mali prostor treba biti minimalistički, naprotiv, on može biti pun boja, knjiga, umjetnosti i osobnih predmeta, no potrebno je osmisliti odgovarajuće mjesto gdje što pripada. Nered i maksimalizam nisu isto – maksimalistički prostor može biti vrlo dobro organiziran.
Kuhinja je često srce doma. Na što posebno treba paziti?
Pri planiranju kuhinje prirodno je prvo razmišljati o njezinu vizualu, no kuhinja je vjerojatno najbolji primjer zašto funkcionalnost i estetiku nema smisla suprotstavljati – dobar dizajn treba zadovoljiti oboje.
Ona može izgledati spektakularno, no ako ne omogućava dovoljno radne plohe, ako se elementi otvaraju tako da blokiraju prolaz ili su pak predmeti koje svakodnevno koristimo smješteni na nepraktičnim mjestima, njezina će se ljepota vrlo brzo prestati primjećivati.
Preporučljivo je, prije nego što se izaberu fronte i radne ploče, razmisliti o radnom procesu – gdje će se pohranjivati namirnice, gdje ih peremo i pripremamo, gdje kuhamo i kamo odlažemo posuđe.
U manjim kuhinjama uvijek je poželjno iskoristiti visinu, no najviše police „rezervirati“ za stvari koje se rijetko koriste. Korisno je unaprijed razmišljati o rasvjeti radne plohe, dovoljnom broju utičnica i njihovoj poziciji te mjestu rezerviranom za male kućanske aparate – ukoliko korištenje aparata zahtijeva premještanje nekolicine drugih predmeta, rješenje nije dobro.
Jedno od osnovnih pravila dobro organizirane kuhinje je radni trokut – odnos između tri najvažnije točke kuhinje, hladnjaka, sudopera i ploče za kuhanje, na način da te tri zone budu dovoljno blizu da je kretanje između njih lako i intuitivno, ali ne pak toliko zbijeno da ometaju jedna drugu.
Dobro postavljen radni trokut smanjuje nepotrebno kretanje i čini svakodnevne radnje u kuhinji prirodnijima i učinkovitijima. Ipak, u suvremenim kuhinjama ovo pravilo ne treba shvatiti kao strogu formulu – kod linearnih kuhinja, velikih otoka i otvorenih prostora često je korisnije razmišljati o radnim zonama i logičnom slijedu aktivnosti nego o savršenom geometrijskom trokutu. Cilj je uvijek isti, a to je da kuhinja prati način na koji se uistinu koristi.
A kupaonica? Koje se pogreške najteže ispravljaju?
Prostor u kojem se dobra priprema isplati jest svakako kupaonica. Za razliku od, primjerice, dnevnog boravka gdje elemente možemo premjestiti ili s vremenom zamijeniti, kod kupaonice su odluke puno trajnije i uglavnom puno skuplje.
Prije estetike, raspored sanitarija, instalacije, odvodi, pozicije rasvjete i utičnica, način otvaranja vrata, dovoljno prostora za prolaz stavke su koje treba dobro utvrditi jer kasnije promjene nisu više tako jednostavne. Tek kada je ta osnova dobro postavljena, slijedi ona puno zabavnija – materijali, boje, ogledala, armature i detalji.
Jednako važna kao i dobar projekt je i kvaliteta same izvedbe – kupaonica je prostor u kojem improvizacija i površno odrađeni radovi vrlo brzo dođu na naplatu. Loše izvedena hidroizolacija, nepravilan pad prema odvodu, nedovoljno dobro zabrtvljeni spojevi ili pogreške na instalacijama mogu rezultirati curenjem ili vlagom, a tada problem više nije samo estetski.
U malim kupaonicama svaki centimetar ima svoju ulogu – prevelik umivaonik, pogrešno postavljena tuš stijena i sl. mogu prostor koji je na papiru sasvim dovoljan učiniti nevjerojatno nepraktičnim.
Dobra kupaonica nije nužno ona s najskupljim pločicama ili najatraktivnijim umivaonikom – to je ona u kojoj nakon nekoliko mjeseci korištenja više ni ne razmišljamo o tome gdje je što smješteno jer sve jednostavno funkcionira.
Koliku ulogu u interijeru ima rasvjeta?
Jedna od grešaka pri uređenju interijera jest planiranje rasvjete na samom kraju – svjetlo definira prostor jednako snažno kao boja, materijal pa i sam namještaj.
Osvijetljen prostor samo jednim centralnim izvorom vrlo često djeluje hladno i neugodno, dok dobro osvijetljen prostor gotovo uvijek ima nekoliko slojeva svjetla – potrebna je opća rasvjeta koja omogućava optimalno funkcioniranje kroz prostor, funkcionalna rasvjeta u zonama gdje nešto radimo te ambijentalna rasvjeta koja prostoru daje dubinu i atmosferu.
U dnevnom boravku rasvjeta može obuhvaćati stropnu ili viseću lampu, podnu lampu uz, primjerice, sofu, manju stolnu lampu i diskretno svjetlo koje naglašava umjetninu ili teksturu zida te nekoliko izvora koji navečer mogu zamijeniti glavno stropno svjetlo.
U kuhinji je rasvjeta, prije svega, alat, no to nužno ne podrazumijeva izgled radne zone. Opće stropno svjetlo samo po sebi rijetko je dovoljno – radne plohe trebaju biti osvijetljene zasebno i ravnomjerno, bez sjena koje vlastitim tijelom stvaramo dok pripremamo hranu.
Spavaća zona ne traži puno rasvjete, već onu dobro odabranu. Umjesto jednog jakog centralnog izvora, ugodniji rezultat daju manji i odvojeni izvori svjetlosti koji se prilagođavaju trenutku – rasvjeta uz krevet, diskretnije opće svjetlo i vrlo nježna indirektna rasvjeta.
Kupaonica je isto tako prostor gdje je rasvjeta vrlo važan element doživljaja prostora. Uz ogledalo važna je rasvjeta koja će ravnomjerno osvijetliti lice bez neugodnih sjena. Pritom treba voditi računa da estetika i tehnička ispravnost svakako idu „ruku pod ruku“, odnosno rasvjetna tijela moraju biti adekvatno pozicionirana s obzirom na zone vode i vlage.
Mnogi zaziru od boja. Je li neutralan interijer uvijek sigurniji izbor?
Promatranje prostora s mišlju da je neutralno nužno sofisticirano, a boja nešto s čime valja biti oprezan, nerijetko je prisutno pri stvaranju suvremenih interijera – neutralna paleta izvrsna je podloga, no neutralno ne treba značiti mirno i uravnoteženo, kao što šareno ne mora definirati kaos.
Neutralno u interijerima ne treba biti cilj samo sebi, nego pozadina za nešto što će tom neutralnom dati dinamiku. Primjerice, bež, siva, bijela ili neki prirodni tonovi drveta dobivaju drugu dimenziju uz komad namještaja duboko zelene boje.
Boja je jedan od najjednostavnijih pa i financijski najpristupačnijih načina za stvaranje karaktera prostora – ona naglašava formu, povezuje različite zone, vizualno korigira proporcije, stvara priču i unosi energiju.
No važnije od zastupljenosti boje jest razumjeti njezin odnos s ostatkom prostora. Kod odabira boja vrlo se često govori o njihovom međusobnom slaganju, no kontrast je vrlo moćan alat pri definiranju karaktera prostora.
Vrlo je važno ne promatrati boju odvojeno od materijala i svjetla – matirani zid, element visokog sjaja, baršun, kamen ne izgledaju jednako na svjetlu koje se kroz dan mijenja od prirodne do umjetne rasvjete. Boju treba vidjeti u prostoru i uz materijale s kojima i na kojima će živjeti.
I možda najvažnije, dobar interijer ne mora imati savršeno usklađene boje – previše kontrolirana paleta prostoru, štoviše, oduzima spontanost i osobnost. Mala doza „nesklada“, neočekivani kontrast ili boja koja se pojavljuje samo na jednom mjestu u interijeru mogu biti upravo ono radi čega prostor djeluje stvarno, osobno i zapamtljivo.
Osim boja, koliko su važne teksture i detalji poput tepiha?
Kada se stvara prostor s reduciranom paletom boja, uloga teksture postaje vrlo važna. Interijer u nijansama bijele, bež i smeđe boje glatkih ili sličnih površina djelovat će plošno – uvođenje lana, grubog drva, vune, keramike, kamena, metala, stakla i sl. paleti daje slojevitost.
Dobar interijer nastaje uz dobro smišljene odnose između predmeta u njemu – izolirani predmet, primjerice, grubi vuneni tepih, možda nije privlačan, no u kombinaciji s ostalim elementima on može dobiti potpuno drugu dimenziju.
Sam odabir tepiha važan je detalj pri uređenju interijera jer pogrešno odabrana proporcija lako se primijeti. Premalen tepih u dnevnom boravku vrlo često, umjesto da povezuje elemente i prostor, on ih fragmentira.
Dobar je tepih puno više od dekoracije – on povezuje namještaj, određuje zonu, poboljšava akustiku te unosi teksturu i toplinu.
Treba li kombinirati staro i novo ili se ipak držati jednog stila?
Domovi koji nas privuku gotovo uvijek imaju određenu dozu napetosti – nešto staro uz nešto novo, nešto elegantno uz nešto pomalo „sirovo“, dizajnerski komad uz komad kupljen na buvljaku.
Domovi uređeni kupnjom cijele kolekcije iz istog salona djeluju besprijekorno, ali su vrlo često lišeni osobnosti – sve se slaže, no ništa ne iznenađuje. Savršenstvo nije uvijek najzanimljivije.
Poneki interijeri, bez obzira na to koliko su minuciozno osmišljeni i izvedeni, imaju „boljku“ da izgledaju kao da je u njima sve postavljeno istog dana – kombiniranje starog i novog najjednostavniji je način da se taj dojam izbjegne.
Vintage stolac uz suvremeni stol, stara komoda ispod moderne umjetnine ili lampa klasičnog dizajna u minimalističkom prostoru stvaraju napetost koja interijeru daje karakter.
Spojiti nespojivo ili različito zahtijeva i malo vještine, jer isto tako nije ideja prostor pretvoriti u skladište slučajnih predmeta – potrebne su poveznice poput materijala, boje, dobro oko, a i osjećaj da predmeti međusobno dobro komuniciraju.
Koliko biljke mogu promijeniti dojam prostora?
Zelenilo je jedan od najjednostavnijih i najljepših načina unošenja života i prirode u interijer. One omekšavaju prostor, stvaraju kontrast grubim površinama te mijenjaju samu atmosferu.
No i biljke treba izabirati prema uvjetima koje prostor doista pruža, a ne isključivo prema tome kako izgledaju na fotografiji – biljka kojoj treba puno svjetla neće dobro živjeti u tamnom kutu samo zato što tamo izvrsno izgleda.
Uvijek je poželjno krenuti s nekoliko dobro odabranih biljaka nego odjednom formirati mali vrt za koji nemamo ni uvjete, ni vrijeme.
Kod grupiranja biljaka odlično funkcioniraju različite visine, volumeni i posude – povezati biljke u malu kompoziciju zanimljivije je nego ih pojedinačno rasporediti po prostoru.
Ako želimo iz prostora izvući maksimum, znači li to da trebamo iskoristiti svaki centimetar?
Izvući iz prostora maksimum nije nužno povezano s iskorištavanjem svakog centimetra i popunjavanjem svakog kuta. Vrlo često čak i implicira prepoznavanje što prostoru nije potrebno.
Dobar interijer ima i svoju hijerarhiju – nisu svi predmeti jednako važni niti se svi za pažnju moraju boriti. Potrebno je odlučiti što se želi naglasiti i dozvoliti da ostalo tome bude podrška.
Ukoliko interijer ima dobar pogled, možda je upravo on glavni dekorativni element. Ako je prisutan zanimljiv autentičan parket, ne mora se cijeli prekriti. Visokom stropu ukrašenom štukaturama ne treba konkurirati s desetak drugih snažnih elemenata.
Ponekad je dobra dizajnerska odluka, a i maksimum prostora, nešto ne dodati, nego ostaviti da bude upravo onako kako jest.
Kada se isplati uložiti više, a gdje se može uštedjeti?
Veliki budžet nije preduvjet dobrog interijera kao što ni ne garantira dobar rezultat. Ukoliko je ograničen, vrijedi uložiti više u ono što se najviše koristi ili najteže mijenja – kvalitetan madrac, dobra sofa, funkcionalna kuhinja, podovi, sanitarije i adekvatna rasvjeta.
Na dekorativnim elementima lakše je uštedjeti, a poneki komad „second-hand“ namještaja može izvrsno estetski i funkcionalno egzistirati.
Dobar dizajn nije pitanje cijene pojedinog predmeta, nego odnosa svih elemenata.
Ponekad je najskuplja pogreška upravo investicija u nešto što nam nije trebalo.
Kako znati da je prostor završen?
Možda i nije. Dom nije projekt koji se jednog dana zauvijek završi – svaka promjena navika, afiniteta i potreba je prirodna. I prostor se mijenja s nama.
Nakon nekog vremena neke stvari više nisu potrebne, a stvara se potreba za nekim novim – veća blagovaonica, potreba za radnim prostorom i sl. To nije znak da smo u startu pogriješili, već znak da prostor živi.
Upravo radi toga preporučljivo je pri uređenju ostaviti prostora za određenu fleksibilnost – svaka odluka ne mora biti trajna, niti svaki komad namještaja mora cijelo desetljeće ostati na istom mjestu.
Ponekad je samo potrebna promjena energije, a to se može ostvariti premještanjem sofe, zamjenom tepiha ili lampe, bojanjem zida – promjena je ionako jedina konstanta.
Za kraj, koja je po vama najčešća pogreška pri uređenju interijera?
Inspiracija je korisna, ali kopiranje je rijetko uspješno. Interijer koji izgleda savršeno u časopisima ili društvenim mrežama pripada osobi koja vjerojatno živi potpuno drugačiji život.
Bijela sofa može biti idealna u jednom domu, no potpuno nepraktična u drugom. Otvorene kuhinjske police efektan su izbor nekome s manjom količinom posuđa, ali moguća frustracija u domu peteročlane obitelji.
Jednako vrijedi i za trendove. Oni su zanimljivi jer daju smjernice o promjenama u načinu života, u kojem se smjeru mijenja razmišljanje o prostoru, materijalima, bojama, predstavljaju nove tehnologije i ostalo – potiču isprobavanje nečeg novog.
No trend nije pravilo i ukoliko se dom svake dvije godine pokušava prilagoditi novom dominantnom stilu, vrlo brzo gubi ono najvažnije – osobnost.
U konačnici, najbolji su interijeri oni kojima se ne može odmah definirati stil, već oni u kojima se naslućuje tko ondje živi. Dom bi trebao izgledati kao onaj tko u njemu živi.
Postoje pravila i smjernice koje pomažu – proporcija, ergonomija, funkcionalnost, rasvjeta i razumijevanje boja nisu proizvoljne stvari i dobro je biti upućen. No nakon svih pravila slijedi ono što se ne može naučiti – osjećaj.
Interijer može biti tehnički savršeno izveden, a ipak ostaviti promatrača ravnodušnim, dok drugi možda krši nekoliko pravila, ali je prostor u kojem se želi zadržati. Razlika je vrlo često upravo u osobnosti.
Dom ne mora biti ogledan primjer poznavanja svakog trenda, izgledati kao katalog ili prostor kojeg nitko ne koristi, a niti biti stilski potpuno čist – on treba sadržavati tragove života.
Dobar dizajn ne nameće način života, već ga prepoznaje i podržava. Stoga je najvažnije pitanje koje se treba postaviti jest kako se želi osjećati kada se uđe u dom.
Jer forma jest važna. Funkcija je neizostavna. No interijer postaje dom tek kada se otkrije i ono treće, već spomenuto – osjećaj.
